Pedeset godina od neuspele invazije u Zalivu svinja

Izvor: Викиновости


Kastro i Kamilo

13. april 2011.
Vašington/ SAD (Beta) - Odnosi Kube i SAD u poslednje vreme možda doživljavaju blago otopljavanje, ali ipak, i 50 godina nakon propale invazije u Zalivu svinja, Havana i Vašington i dalje izgledaju nepomirljivo.

Dolazak Baraka Obame u Belu kuću u prvi mah je probudio nadu da se otvara novo poglavlje u burnim odnosima dva suseda. Međutim, i posle dve godine, malo se odmaklo u tome, a međusobno nepoverenje koje je zavladalo nakon krize u Zalivu svinja 17. aprila 1961, čini se jednako jako kao i dosad. Situaciju je prošlog meseca dodatno pogoršalo kubansko pravosuđe odlukom da na 15 godina zatvora osudi Amerikanca Alana Grosa koji je optužen za špijunažu.

Otopljavanje odnosa, ako do njega uopšte dođe, ići će vrlo lagano, smatra analitičar iz centra Amerika sosajeti. „Jasno je da će afera Alan Gros dugo ostati kamen spoticanja“, reako je Gros za AFP. Prema njegovoj oceni, svih 11 američkih predsednika koji su počevši od Dvajta Ajzenhauera imali posla sa Kastrom, ponašali su se kao da su „taoci“ režima na Kubi. Svaki put kada bi Fidel i Raul Kastro pooštrili vladavinu na ostrvu, Vašington je uvek bio primoran da odgovori.

„Braća Kastro ne teže velikom otvaranju zemlje. Svesni su činjenice da kada bi njihovi sunarodnici imali veći pristup informacijama i sredstvima komunikacije, njihova totalitarna vlada bi bila dovedena u pitanje“, rekao je analitičar.

Istovremeno SAD se i dalje drže iste priče: embargo koji je na snazi 50 godina neće biti ukinut bez demokratskog otvaranja Kube, za koje je potrebno mnogo više od oslobadjanja političkih zatvorenika. Ipak američka administracija je načinila nekoliko malih koraka. Raskidajući sa politikom svog prethodnika Džordža Buša, predsednik Barak Obama ukinuo je restrikcije na putovanja Amerikanaca poreklom sa Kube na ostrvo i olakšao je transfer novca ka ostrvu.

Varadero

Kuba sa svoje strane nije odmakla u političkom otvaranju zemlje, a započete ekonomske promene su neznatne, ocenjuje AFP. Proces otopljavanja odnosa „vrlo je spor i vrlo težak“, „političke komplikacije postoje kako ovde tako i na Kubi“, smatra Majkl Šifter iz centra za Interamerički dojalog sa sedištem u Vašingtonu. Osim toga sa većim brojem republikanaca u Kongresu nakon novembarskih izbora, ocenjuje on, malo je verovatno da će ukidanje embarga, olakšice u trgovinskoj razmeni i ukidanje zabrane Amerikancima da putuju na Kubu, biti u dogledno vreme na dnevnom redu.To znači da teška ekonomska kriza kroz koju prolazi Kuba primorava njeno rukovodstvo da ipak ide ka ozbiljnijim ekonomskim reformama, smatra Šifter uz ocenu da bi to moglo da doprinese barem malom otvaranju.

Obeležavanje godišnjice neuspele invazije u Zalivu svinja podudara se na Kubi sa održavanjem Kongresa Komunističke partije.

„Verovatno ćemo slušati tirade o intervencionizmu jenkija i o potrebi da se takve zloupotrebe u budućnosti spreče, a ta retorika je i dalje efikasna kako bi se Kubancima uterao strah u kosti“, smatra Sabatini.

S druge strane, univerzitet u Majamiju u Floridi gde živi oko milion Amerikanaca poreklom sa Kube, obeležiće godišnjicu invazije u Zalivu svinja u društvu veterana. Borba se nastavlja (virtuelno) s obe strane moreuza, i to samo pokazuje u kakvom se ćosokaku nalazimo, zaključuje Sabatini.

Invazija oko 2.000 kubanskih izbeglica koja se ubrzo pretvorila u debakl SAD na čijem je čelu tada bio Džon F. Kenedi, započela je 17. aprila 1961. godine iz Nikaragve, preko puta Kube. Planovi o invaziji su dugo spremani još i pre dolaska Kenedija u Belu kuću, a kubanske izbeglice je obučavala CIA.

Po dolasku u Zaliv svinja, njih je međutim dočekala vatra kubanskih vojnika, milicionera i građana, dok je sam Kastro odmah iz Havane došao na obalu i poveo vojnike u borbu. U roku od 72 sata invazija je neslavno okončana. Jedan deo kubanskih izbeglica je poginuo, njih 116, dok je 1.189 zarobljeno, a samo mali deo je uspeo da pobegne preko mora.

Izvor[uredi]