Cena nafte do marta 2013 godine dostići će nove rekordne nivoe

Извор: Викиновости


14. mart 2012.
Beograd/ Srbija (PRObjave) - Cena sirovog "brenta" porasla je na novi rekordni nivo od prosečno 111 USD po barelu u 2011. godini. Čak i kada se uzme u obzir inflacija, to je bilo više nego u 2008, a čak i više nego tokom drugog naftnog šoka iz 1979/1980. godine. Faktori koji su pokretali cenu nafte bili su ponuda i nemiri koji su se prošle godine prostirali od Maroka do Irana. Ceo taj region proizvodi blizu 30 miliona barela dnevno (mb/d) i izvozi više od 21 mb/d. Stimulativan efekat je imala i sve ekspanzivnija monetarna politika Federalnih rezervi, ECB, Banke Engleske i Banke Kine. Pošto su Federalne rezerve sada spremne da nastave sa politikom nulte kamate do kraja 2014. godine, to bi trebalo da bude podrška celom produktnom sektoru, ali naročito nafti i zlatu. Postavljen je temelj za nove rekorde. "U periodu od narednih godinu dana (do marta 2013. godine) očekujemo prosečnu cenu "brenta" od 123 USD po barelu", rekao je Ronald Stoeferle, stručnjak za produkte u Erste Grupi. U Evropi, više cene nafte bi mogle uskoro da imaju uticaj na privredu. Cena "brenta" je u evrima već dostigla nove rekordne nivoe.

OPEC zadržava čvršću kontrolu cene nafte nego ikada ranije; više puta se testira kritičan prag

Osim toga, izgleda da OPEC trenutno kontroliše cenu čvršće no ikada. U trenutnom okruženju, cene od 90-110 USD ne bi još trebalo da stvore nikakav oblik uništenja tražnje. Izgleda kao da bi cena nafte trebalo da testira tačan nivo cene tog kritičnog praga, pa da onda poraste malo više sa svakim pokušajem. Međutim, lek za visoke cene su visoke cene, što znači da se prilagođavaju i tražnja u zemljama OECD-a i ponuda (nekonvencionalna nafta, novi metodi proizvodnje, itd).

Povećanje novčane mase i maksimalan nivo konvencionalne ekstrakcije nafte predstavljaju značajne faktore povećanja cene nafte Dok je prosečna cena nafte korigovana za inflaciju tokom ere Breton Vuds sporazuma posle Drugog svetskog rata bila 6,1 USD po barelu, ona je naglo porasla posle napuštanja zlatnog standarda dolara. Od kada je dolar poslednji put bio vezan za zlato, jedan barel nafte je koštao u proseku 20,6 USD korigovano za inflaciju. Mada je cena nafte merena u zlatu ostala stabilna, dolar je prema nafti izgubio više od 98% svoje kupovne moći.

Ronald Stoeferle je identifikovao još jedan faktor porasta cene u scenariju maksimalne ekstrakcije nafte: "Po mom mišljenju, maksimalna svetska ekstrakcija konvencionalne nafte je već premašena. Mada pretpostavljam da bi to u velikoj meri mogli da kompenzuju nekonvencionalni metodi ekstrakcije, izvori koji mogu da se lako eksploatišu već su u velikoj meri iscrpljeni", objasnio je Ronald Stoeferle. U svom Pregledu energetskog sektora za 2010. godinu, IEA je takođe navela da je konvencionalna proizvodnja nafte dostigla maksimum u 2006. godini.

Važan faktor je i mnogo viša "minimalna rentabilna cena nafte". U međuvremenu, Saudijskoj Arabiji je potrebna cena nafte od 80 USD da dostigne uravnotežen budžet, a u Rusiji će ove godine taj nivo biti 126 USD. Dakle, velikom broju izvoznika je potrebna cena nafte od najmanje 80 do 90 USD. "Fiskalna osetljivost" je visoka.

Osim toga, rezervni kapaciteti OPEC-a su dostigli kritičan nivo. Pošto Saudijska Arabija nikada nije održivo proizvodila više od 10 mb/d, moguće je da ćemo saznati da li rezervni kapaciteti stvarno postoje tek kada se javi vanredna situacija. U tražnji nesumnjivo dominira Azija. Sedamdeset procenata dodatne potrošnje nafte otpada na Kinu i Indiju. "Aktuelni pomak u tom modelu ilustruje, na primer, činjenica da je prošle godine Kina pretekla SAD kao najvećeg svetskog potrošača energije", rekao je Ronald Stoeferle.

Bliski istok bi mogao da čak dodatno pogura cene nafte naviše Širenje političkih nemira na Libiju u 2011. godini i zatim graĎanski rat jasno su pokazali rizike prekida proizvodnje u politički nestabilnim zemljama. Mada na tu zemlju otpada samo oko 2% svetske proizvodnje, sa njenom proizvodnjom nafte od oko 1,65 mb/d, cena nafte tipa "brent" porasla je od februara do aprila prošle godine za približno 25%.

Trenutno zabrinuto posmatramo Iran, treću zemlju po izvozu nafte u svetu. Latentna iranska kriza koja ključa tik ispod površine izgleda da samo što nije eksplodirala. Najnoviji manevri, pretnje, sankcije i embargo i trenutni rat iz senke još više su podgrejali sentiment. "Čak i kratka blokada Ormuskog moreuza bi imala dramatične efekte. Cena nafte bi sigurno porasla do novih redordnih nivoa jer se 20% svetske proizvodnje nafte transportuje kroz ovu pomorsku ušicu igle", objasnio je Ronald Stoeferle.

Nafta iz škriljaca pokazuje inovativnu snagu u sektoru; proizvodnja profitabilna od 60 USD po barelu naviše

Prelom trenda u proizvodnji nafte u SAD jasno ilustruje inovativnu snagu te industrije. Proizvodnja nafte, koja je od 1970. godine bila u opadanju, opet je naglo porasla od minimuma u 2008. godini. Razlog: proizvodnja nafte iz uljnih škriljaca. Po rečima najvećih proizvoĎača, ekstrakcija nafte iz škriljaca postaje profitabilna od 60 USD po barelu naviše. Na trenutnom nivou od oko 100 USD po barelu (tip WTI), ekspanzija novih izvora nafte je razumljiva. Takođe se može očekivati da u predstojećim godinama nafta iz škriljaca dobije ogroman značaj i u Evropi.

"Razvoj ekstrakcije gasa iz škriljaca u Evropi brzo napreduje", objasnio je Stoeferle. Sadašnja panika koju podstiču strahovi od rizika po životnu sredinu izgleda preterano. Sledeća generacija koja koristi metod ekstrakcije "čisto frakturisanje" znatno će smanjiti rizike po životnu sredinu, povećati eksploataciju i stoga učiniti ekstrakciju gasa iz škriljaca efikasnijom, rentabilnijom i čistijom. U svetlu trenutnih obima investicija i političkih izjava o namerama izgleda da je uverenje da fosilna goriva mogu da se brzo zamene alternativnim izvorima energije iluzija. "Zbog toga ti metodi ekstrakcije na osnovu najnovijih standarda za zaštitu životne sredine imaju stvarnu šansu u budućnosti", zaključuje Ronald Stoeferle.

Извор[уреди]