Francuski predsednik Nikola Sarkozi odredio četiri prioriteta Evropske unije

Izvor: Викиновости


3. jul 2008.
Pariz/ Francuska Francuska je preuzela šestomesečno rotirajuće predsedništvo Evropske unije u nepovoljnom trenutku 27-očlane organizacije. Ionako pretrpanim programom Unije sada dominira nedavna odluka irskih birača da odbace ključni sporazum kojim se usaglašava rad Evropske unije. Saradnica Glasa Amerike, Ivana Kuhar, izveštava da se pojedini analitičari u Vašingtonu pitaju da li će ambiciozni ciljevi koje je postavio predsednik Nikola Sarkozi morati da se umanje.

Francuski predsednik Nikola Sarkozi je odredio četiri prioriteta Evropske unije tokom narednih šest meseci pod francuskim predsedništvom. Francuski predsednik je rekao da će se zalagati za usaglašavanje imigracionih i azilskih propisa u celom bloku. Sarkozi je objasnio da planira da izdejstvuje od država-članica pooštravanje propisa o ilegalnom doseljavanju i povećanje legalne imigracije kvalifikovanih radnika.

Očekuje se da će Unija tokom francuskog predsedavanja ozbiljno raspravljati o reformi zemljoradnje, ali analitičari upozoravaju da bi sve veće cene hrane mogle da miniraju te razgovore. Sarkozi je takođe rekao da bi hteo da ojača združenu evropsku odbranu. Dok većina članica podržava ideju združene vojne organizacije, Britanija – jedna od vojno važnih članica – kaže da se protivi uspostavljanju vojnog štaba Evropske unije. Sarkozi je priznao da bi sklapanje dogovora o smanjenju ispuštanja gasova koji izazivaju takozvani efekat staklenika, moglo da bude najteža tačka francuskog programa, jer potpuno različiti zahtevi 27 članica otežavaju pronalaženje kompromisa. Politički analitičar Sajmon Serfati kaže da bi ionako ambiciozni francuski spisak akcija moglo da oteža prošlomesečno irsko odbacivanje zajedničkog evropskog sporazuma koji bi racionalizovao proces odlučivanja u organizaciji. «Irsko NE je postalo apsurdni hendikep. Iskreno rečeno, besmisleno je da u Evropskoj uniji države kao što je Irska, kao prave supersile, mogu da kažu NE svim ostalim članicama. To je sada postalo glavni prioritet Sarkozijevog predsedavanja – da prevaziđe prepreke koje je postavilo irsko odbijanje.»

Serfati sugeriše i da Evropska unija produži periode predsedavanja.

«Pre svega, treba priznati da tih šest meseci nacionalnog vođstva u Evropskoj uniji više nema smisla. Ne postoji mogućnost da se takve vrste programa u današnjem svetu ostvare u tako kratkom vremenskom periodu.»

Leo Mičel, iz vašingtonskog Nacionalnog instituta za strateške studije, kaže da je optimista da će Sarkozi uspeti da smanji razlike među 27 članica Evropske unije u pogledu združene evropske odbrane. Mičel kaže da postojeći planovi pokazuju da bi odbrambene snage Evropske unije bile usaglašene sa NATO-om. On ističe da bi združene evropske snage imale pozitivan uticaj na američko-evropsku vojnu saradnju. «Mislim da se stvari veoma dobro kreću u pogledu principa saradnje NATO-a sa Evropskom unijom. Ona je sada široko prihvaćena i to ne samo u teoriji. Mnogo smo pričali o tome i bilo je mnogo govorkanja o saradnji NATO-Evropska unija još od 2003, ali je takođe, iza scene, bilo mnogo trvenja. Francuzi nisu bili jedini odgovorni za to, bilo je isto tako i drugih pitanja, ali Francuzi nisu uvek bili od velike pomoći iza scene. Rekao bih da se sada, dolaskom novog predsednika Francuske, to znatno promenilo.» Administracija predsednika Buša podržava moguće odbrambene snage Evropske unije. Američka ambasadorka u NATO-u, Viktorija Njulend, u februaru je u Parizu izjavila da je Sjedinjenim Državama i Evropi potrebna jača, moćnija evropska odbrana.


Izvor[uredi]