Svetski dan pozorišta, 27. mart .

Izvor: Викиновости
Najnovije vesti iz Kragujevca
Teatar
Teatar

20. mart 2015.

Kragujevac / Srbija (www.joakimvujic.com) 27. marta kragujevački Teatar Svetski dan pozorišta kada će na Sceni „Joakim Vujić“ biti izvedena predstava Harper Li „Ubiti pticu rugalicu“ u režiji Nebojše Bradića i pročitana tradicionalna međunarodna poruka.

Svetski dan pozorišta se na inicijativu Međunarodnog pozorišnog instituta (ITI) od 1961. godine obeležava širom sveta. Na taj dan pozorišni poslenici organizuju razne pozorišne manifestacije na kojima se tradiciopnalno čita međunarodna poruka koju, na poziv Međunarodnog pozorišnog instituta, uvek piše pozorišna ličnost svetskog ugleda. Prvu poruku za Svetski dan pozorišta napisao je Žan Kokto 1962. Ove godine poruku je napisao poljski pozorišni i operski reditelj Kšištof Varlikovski.

PORUKA KŠIŠTOFA VARLIKOVSKOG POVODOM SVETSKOG DANA POZORIŠTA 2015.[uredi]

Pozorišne pregaoce najlakše pronalazimo van pozorišta. To su obično oni koji pozorište ne koriste kao mašinu za reprodukovanje klišea i konvencija. Oni pronalaze pulsirajuće izvore i žive tokove reka koji prividno zaobilaze pozorišne dvorane gde se svakodnevno okupljaju legije ljudi u nastojanjima da podražavaju nekakve svetove. Imitiramo, umesto da stvaramo vlastite svetove koji treba da su fokusirani, čak i da zavise od debate sa publikom i njenih reakcija; ti svetovi protiču skriveni a pozorište jedino ima moć da ih otkrije. Takve vodiče nalazim uglavnom u prozi. Stalno i svakodnevno razmišljam o piscima koji su, pre stotinak godina, proročki, iako oprezno, opisali sumrak evropskih bogova kοji je našu civilizaciju ostavio u tami, do danas nerazjašnjenoj. Mislim na Franca Kafku, Tomasa Mana i Marsela Prusta. Danas bih ovoj grupi proroka dodao i Džona Maksvela Kucija.

Njihovo zajedničko osećanje nebranjenog kraja sveta, ne planete, već modela međuljudskih odnosa, poredaka i pobune, sada nas snažno prati. Nas, koji živimo posle završetka sveta. Nasuprot kriminalu i konfliktima koji se razbuktavaju sve više i više da ni sveprisutni mediji sa njima ne drže korak. Ali ovi požari brzo postaju dosadni, neopozivo nestaju iz medijskih izveštaja, a mi ostajemo bespomoćni, prestravljeni, opkoljeni. Više ne uspevamo da gradimo kule, a zidine, kοje tvrdoglavo podižemo, ne brane nas ni od čega, naprotiv, same traže zaštitu i brigu trošeći najveći deo naše životne energije. A mi nemamo snage ni da pokušamo da vidimo šta je iza kapije, iza zida. I samo zbog toga treba da postoji pozorište i u tome da traži svoju moć. Da zaviruje tamo gde je gledanje zabranjeno.

„Predanje pokušava da objasni neobjašnjivo. Pošto ono proističe iz istinite podloge, mora u neobjašnjivom i okončati“ – reči koje je Kafka uzdigao do metamorfoze predanja o Prometeju snažno se odnose na to kakvo pozorište treba da bude i takvom pozorištu, koje treba da ima početak u dubini istine i da pronalazi kraj u svim njegovim delatnicima, onima na sceni i onima u publici, čestitam svim srcem.

KŠIŠTOF VARLIKOVSKI - biografija[uredi]

Kšištof Varlikovski, rođen 1962. godine u Ščećinu, jedan je od najzanimljivijih poljskih pozorišnih i operskih reditelja. Do ovog trenutka realizovao je oko četrdeset predstava i dvadeset opera, kako na scenama u Poljskoj, tako i u inostranstvu. Ovaj istaknuti reditelj dobitnik je mnogih nagrada, između ostalih i Zlatnog Jorika, Nagrade Konrada Svinarskog za najboljeg reditelja, nagradu Ministra kulture i narodne baštine za predstavu (A)pollonia, evropske nagrade Nova pozorišna stvarnost koja mu je dodeljena 2008. godine u Solunu za inovativnost u pozorišnoj umetnosti. Varlikovski je 2003. godine takođe dobio prestižnu nagradu iz oblasti kulture – Pasoš nedeljnika Politika za „vraćanje vere u umetničku i etičku misiju pozorišta“, a godinu dana kasnije i Diplomu Ministarstva inostranih poslova za izvanredne zasluge u promociji Poljske u svetu.

Studirao je istoriju, romanistiku i filozofiju na Jagjelonskom univerzitetu u Krakovu, a pohađao je i seminar iz antičkog pozorišta na Praktičnoj školi visokih studija (École Pratique des Hautes Études) u Parizu. Na Sorboni je studirao filozofiju, francusku književnost i jezike. Nakon povratka, stekao je diplomu reditelja u Državnoj visokoj pozorišnoj školi u Krakovu, gde je u periodu od 1989. do 1993. godine studirao pod mentorstvom Kristijana Lupe.

Svojim učiteljem Varlikovski smatra pre svega Šekspira, poštujući ga, pored ostalog, zbog njegovog odbijanja da čini kompromise. To se ogleda u inscenacijama Varlikovskog, čiji priličan deo čine dela engleskog pisca. Vredne pomena su Hamlet, realizovan u Dramskoj školi Beit Zvi u Tel Avivu (1997), Ukroćena goropad u Dramskom pozorištu u Varšavi (1998), Bogojavljenska noć u Državnom pozorištu u Štutgartu (1999), Oluja u Pozorištu raznolikosti u Varšavi (2003), San letnje noći u Nacionalnom pozorištu u Nici (2003), kao i Magbet postavljen u Državnom pozorištu u Hanoveru (2004). Takođe, poseban izvor inspiracija za njega predstavljaju Biblija i antičko doba. Ta fascinacija rezultirala je postavkom Sofokleove Elektre u Dramskom pozorištu u Varšavi (1997) i Euripidovih Bahantkinja u Pozorištu raznolikosti (2001).

Varlikovski, međutim, ne izbegava ni savremene dramske pisce. 2001. godine inscenirao je dramu Očišćeni Sare Kejn. Smatra se da je postavkom te potresne priče o usamljenosti i potrebi za ljubavlju dostigao umetničko savršenstvo, a i formirao sopstveni stil. Predstava je je bila gost 38. BITEF-a u Beogradu 2004. godine. Od savremenih dramskih dela Varlikovski se prihvatio inscenacije drama Krum Hanoha Levina u Pozorištu raznolikosti u koprodukciji sa Starim pozorištem u Krakovu (2005) i Anđeli u Americi Tonija Kušnera u Pozorištu raznolikosti (2007). Kao operski reditelj debitovao je 2000. godine kamernom jednočinkom Muzički program/Muzički kurs Roksane Panufnjik. Od tog vremena režira opere na najvećim scenama Evrope.

Proničući u tamne tajne postojanja, ovaj reditelj se često služi drastičnim sredstvima. Važi za scenskog provokatora, čiji komadi jedne uznemiruju, a druge oduševljavaju. Bavi se temama različitosti i izopštavanja, govoreći istovremeno o potrebi za saosećanjem i razumevanjem drugog. Od 1999. godine Varlikovski je vezan za varšavsko Pozorište raznolikosti, od 2008. godine vrši funkciju umetničkog direktora Novog pozorišta u Varšavi.

Izvor[uredi]