Otvorena prva naftna berza sa trgovinom u evrima

Izvor: Викиновости



23. mart 2006.

Iran uzvraća udarac

Ova sedmica u svetskoj privredi počela je otvaranjem međunarodne naftne berze u Iranu. Njen značaj je u tome što će se trgovina odvijati u evrima.

Time se formalno pravi presedan: u novijoj istoriji sveta nafta se kotirala isključivo u dolarima. Analitičari i antiglobalisti svih zemalja požurili su da to okarakterišu kao još jednu presudu hegemoniji dolara i SAD. Nije isključeno da su se tom idejom rukovodile i iranske vlasti. Na vrhuncu napetosti u odnosima SAD i Irana potez ovog poslednjeg izgleda kao udarac po ekonomskoj moći protivnika.

Taj udarac se ne može nazvati slabim, pošto na Iran otpada minimum četiri odsto svetske proizvodnje nafte. Osim toga, berza ima međunarodni format i sada se postavlja pitanje koja će zemlja Persijskog zaliva podržati Iran.

„Situacija će zavisiti od toga da li će druge zemlje i regioni poželeti da pređu sa dolara na evro“, izjavila je za „Pravdu.ru“ ruski ekspert za tržište nafte Olga Beljenkaja. Ako samo Iran bude prodavao naftu za evre, to neće biti naročito opasno, jer njegov udeo u proizvodnji nafte ipak nije tako veliki.

Analitičari su za sada oprezni u svojim prognozama: svi kažu da treba sačekati da bi se videlo kako će se situacija razvijati barem do kraja sedmice.

Još ‘70. godina prošlog veka, kada su se zemlje OPEK-a dogovorile da prodaju naftu za dolare i naduvale prodajnu cenu barela, cene nafte su skočile za 400 odsto. Francuska, Nemačka i Japan odjednom su odlučile da kupuju naftu u svojoj valuti i na taj način smanje pritisak američkog dolara.

Reagujući na taj potez, Ministarstvo finansija SAD i Pentagon uradili su sve što je bilo u njihovoj moći da to spreče: usledili su tajni diplomatski razgovori, pretnje i vojni sporazumi SAD i glavnog proizvođača nafte u OPEK-u Saudijske Arabije. Od tog trenutka počela je nova etapa neograničene vlasti američkog finansijskog sistema. Profit od izvoza petrodolara zemalja OPEK-a završavao je u bankama u Njujorku i Londonu, odakle je izlazio u vidu zajmova zemljama s manjkom nafte. Na primer, Argentini i Brazilu, koje će kasnije potresati tragična dužnička kriza.

Drugi primer bunta protiv petrodolara dogodio se u Iraku. Dve godine pre invazije SAD na Irak, Sadam Husein je prešao sa dolara na evro. To je bio jedan od razloga agresije američke vojske na tu zemlju.

Amerikanci već sada imaju poprilično razloga za invaziju na Iran. Stoga je logično pretpostaviti da će, ukoliko se javi i najmanja pretnja američkom finansijskom sistemu, Bela kuća prekinuti iranski eksperiment trgovanja naftom u evrima krstarećim raketama i tenkovima „abrams“.

Mišljenje Evrope koja, kako se pretpostavlja, moralno podržava inicijativu Irana, ostaće samo mišljenje - kao što je to bio slučaj prilikom svih globalnih krvoprolića poslednjih godina. Ako otvaranje naftne berze u Iranu može nekome da naudi, onda je to Rusija.

„Kruže glasine da Evropa traži druge snabdevače goriva“, kaže analitičar „Rosbanka“ Pavel Suprunov. Evropljani su, posle krize s gorivom tokom ove zime, veoma zabrinuti zbog toga što se ispostavilo da zavise od Rusije, pa bi zato želeli da diversifikuju svoje snabdevanje.

„Nemaju kud nego na Bliski istok.“

Međutim, još je prerano za konačne zaključke. Mnogi stručnjaci već govore da će ovo biti odlučujuća sedmica za američki dolar.

Izvori[uredi]