Nikolu Teslu sahraniti ispred hrama Sv. Save !?

Izvor: Викиновости



14. decembar 2011.
(Novosti) - SPC i društvo "Sveti Sava" ne odustaju od zahteva da se na dostojan način sahrane posmrtni ostaci Nikole Tesle. Zahtev Arhijerijski sabor SPC za sahranjivanje zemnih ostataka Nikole Tesle je odbijen 2006 godine, odlukom tadašnjeg gradonačelnika Bogdanovića, bez ikakvog objašnjenja.Staroj ideji o sahranjivanju se pridružilo i društvo "Sveti Sava", a u patrijaršiji kažu da njihova odluka i dalje važi, i da Teslu treba konačno sahraniti kako dolikuje.

Međutim upravni odbor Muzeja Nikole Tesle smatra da posmrtni ostaci velikog srpskog naučnika treba da počivaju u muzeju, i da ih ne treba premeštati , jer je to kulturno dobro. Ovaj stav uprave muzeja N.T. je polarizovao javnost.

Treba reći da je Nikola Tesla sahranjen na Njujorškom groblju Frenklif 10. januara 1943. godine. Sanduk je bio prekriven „američkom i srpskom zastavom“, a na večni počinak je po sopstvenoj želji otišao „uz zvuke Šubertove "Ave Marija" i srpske tradicionalne pesme "Tamo daleko"“.

Samo dva meseca kasnije njegov rođak Sava Kosanović je izrazio želju da se ekshumira telo Nikole Tesle i kasnije kremira. Pepeo naučnika je čuvan na njujorškom groblju sve do 1956. godine.Da bi posle Savine smrti njegova rođaka Milica Trbojević prenela Tesline ostatke u Beograd i izrazila želju da budu u muzeju.

Takođe, treba napomenuti da je Nikola Tesla potomak i sa očeve i sa majčine strane, većeg broja pravoslavnih sveštenika SPC, neki su bili i crkveni velikodostojnici. Otac Nikole Tesle je bio pravoslavni sveštenik SPC.

Danas o celokupnoj zaostavštini Nikole Tesle uključujući i o posmrtnim ostacima, odlučuje uprava muzeja Nikola Tesla. Ipak Skupština grada Beograda kao osnivač muzeja, je 2006. godine većinom glasova, odbila da raspravlja o predlogu, da se posmrtni ostaci Nikole Tesle dostojno sahrane pored hrama Sv. Save.

Ostaje nada da će naš veliki naučnik konačno naći mir i spokoj duši koju zaslužuje, kao što i dolikuje velikom naučniku, Srbinu, potomku pravoslavnih duhovnika.

Izvor[uredi]