Beograd: Stariji Beograđani imaju veliko poverenje u gerontodomaćice

Izvor: Викиновости


14. oktobar 2009.
Beograd/ Srbija

Dragomir Petrović živi sam, na šestom spratu zgrade u ulici Tadeuša Košćuška 64. Ovaj osamdesetšestogodišnjak teško se kreće, a i sve slabije čuje i vidi.

Raduje se svakom ponedeljku, jer mu već u pola osam ujutru na vrata zvoni gerontodomaćica Snežana Marković. Donese mu novine i mleko, skuva kafu i sa njim popriča pre nego što započne svakodnevne kućne poslove. Tokom dvočasovnog boravka kod deda Dragomira skuva ručak, pospremi postelju i stan, ode u nabavku.

– Sneža mi je kao ćerka. Pažljiva je i vredna, odlično kuva, brine o svemu što mi je potrebno. Čak mi posle peglanja prišije dugme otpalo sa košulje. Starija ćerka mi živi u Nemačkoj, mlađa u Čikagu; mnogo mi znači Snežina pomoć, ali i to što znam da će ujutru doći neko sa kim mogu da popričam. Petkom mi skuva ručak za tri dana, pa ne moram ni o čemu da brinem do ponedeljka – kaže Dragomir.

Snežana radi kao gerontodomaćica već šest godina; prvi „radni zadatak” bio joj je odlazak kod deda Dragomira. U početku pomalo uzdržan, brzo se navikao na nju i njenu kuhinju. Naravno, obroci su bez masnoće i mnogo začina.

– Ovo je lep i human, ali i veoma odgovoran posao. Pazimo starije ljude, kojima treba dosta pažnje, a potrebno je i vreme da uspostavimo kontakt sa njima i omogućimo im da se naviknu na nas. Kada završim poslove kod deda Dragomira, idem kod još dve starije žene, u Džordža Vašingtona i Skadarskoj ulici. U vreme godišnjih odmora tokom radnog dana odlazimo kod četiri korisnika naših usluga. Dragomir je predivan čovek, sa puno poštovanja za druge – kaže Snežana.

Dragomira i ostale korisnike ove usluge sa teritorije Starog grada svakog radnog dana obilazi 99 gerontodomaćica, kao i medicinske sestre iz Zavoda za gerontologiju. Gerontodomaćice obično dugo idu kod istih korisnika, jer se naviknu jedni na druge i tako najbolje sarađuju. Stariji građani imaju veliko poverenje u ovu službu, a košta ih 26 dinara po satu – sve ostalo plaća grad. Ova naknada čini pet do šest odsto od ekonomske cene usluge, kaže za Beoinfo Radmila Čović iz Gerontološkog centra Starog grada.

Grad Beograd već duže vreme finansira rad gerontodomaćica – isplaćuje im platu i nabavlja radnu odeću. Pored održavanja stana, pripreme hrane i nabavke namirnica one svojim korisnicima pomognu i da se okupaju, očešljaju, presvuku, a podsete ih i da treba da odu kod lekara. Grad Beograd je ušao u stadijum duboke demografske starosti, najugroženije opštine su Stari grad, Vračar i Savski venac, a mnogi naši najstariji sugrađani uglavnom su sami i prepušteni sebi, kaže za Beoinfo gradski sekretar za socijalnu zaštitu Vladan Đukić.

– Grad finanisira rad 667 gerontodomaćica, a Stari grad, kao bogatija opština, finansira rad 20 gerontodomaćica, koje zbrinjavaju 80 korisnika ove opštine. Očekujemo da se tokom sledeće godine, u okviru decentralizacije nadležnosti, ova usluga prema starijim građanima prenese na nivo opština. U narednom periodu trebalo bi da uvedemo i nove usluge, usmerene prema najugroženijim kategorijama, a to su stari i nemoćni, koji su u mnogo lošijem zdravstvenom stanju i potrebno im je dnevno zbrinjavanje – kaže Vladan Đukić.

Gerontodomaćice prolaze obaveznu obuku, tako da znaju kako da reaguju ako dođu u stan korisnika i zateknu ga bolesnog ili vide da mu se nešto dogodilo. Na taj način se sprečavaju nesrećni slučajevi u kojima stariji sugrađani umru a da za to niko ne zna, kaže Vladan Đukić.

Izvor[uredi]