Tajni dokument o trgovini organima

Izvor: Викиновости


17. februar 2011.

Pariz (Beta) - Televizija mreža Frans 24 i italijanska agencija TM njuz došli su do poverljivog dokumenta UN i Haškog tribunala o mogućoj trgovini ljudskim organima na Kosovu, u Albaniji i u još nekoliko država koju su organizovali pripadnici Oslobodilačke vojske Kosovo, objavljeno je na sajtu te televizije.

Prema Fransu 24, taj dokument su 2003. redigovali istražitelji UN, ali on nikada nije predat Euleksu. Još nije razjašnjeno zbog čega to nije učinjeno, dodaje televizija.

Televizija takođe navodi da se među organizatorima trgovine organima 1999. i 2000. pominju i bliski saradnici Ramuša Haradinaja, bivšeg komandanta OVK i premijera Kosova između 2004. i 2005, koga je Haški tribunal optužio za ratne zločine i sada se nalazi u pritvoru.

Dokument predstavlja neku vrstu kompilacije UNMIK-ovih izveštaja o istragama. U njemu se opisuje trgovina koja se navodno dogodila odmah posle rata, 1999. i 2000. Žrtve koje su bile uglavnom srpski civili sa Kosova, ali i mlade žene poreklom iz istočnoevropskih zemalja, prema dokumentu, ilegalno su dovođene na sever Albanije.

Prema tom izveštaju, žrtve su, nakon što bi bile dovedene u Albaniju, prebacivane u ilegalne pritvorne centre i u improvizovanu bolnicu, nazvanu „žuta kuća“, gde su im vađeni vitalni organi radi kasnije prodaje na ilegalnom tržištu.

Na sajtu je objavljen faksimil dokumenta na 29 strana (http://www.france24.com/static/infographies/documents/kosovo_house_2003.pdf) u kojem se navodi da je sredinom 1999, a možda i ranije, između 100 i 300 ljudi oteto i kamionima prebačeno u pritvor na severu Albanije.

Većinu otetih činili su, kako se navodi, muškarci, Srbi sa Kosova koji su zarobljeni između juna i oktobra 1999. Počev od avgusta 1999. neki od njih, između 24 i 100 ljudi, prebačeni su sa severa Albanije na druge lokacije, u privatne kuće ili industrijske komplekse u centralnoj Albaniji, uglavnom u blizini grada Burelj, 110 kilometara jugozapadno od Kukeša.

Prebacivani su i na druge lokacije, ali su imena tih mesta u objavljenom faksimilu dokumenta zacrnjeni.

Zatočenici koji su dovezeni u centralnu Albaniju ponovo su prebacivani u malim grupama u jednu privatnu kuću južno od Burelja u kojoj se nalazila improvizovana klinika. Tamo su im vađeni organi, posle čega su umirali, a njihovi posmrtni ostaci pokopavani su u blizini. Organi su prebacivani na aerodrom Rinas kod Tirane, a odatle u inostranstvo.

Među zarobljenicma koji su dovođeni u kuću/kliniku kod Burelja bilo je i žena sa Kosova, iz Albanije i istočne Evrope. Poslednja grupa zarobljenika dovedena je u tu kuću 2000. godine, navodi se.

Osim zatočenika koji su dovođeni živi, u Albaniju je prebačen i određen broj tela srpskih civila ubijenih na Kosovu koji su sahranjivani na udaljenim lokacijama.

Dokument se, kako se navodi, zasniva na intervjuima sa izvorima, etničkim Albancima koji su bili pripadnici OVK. Neki od njih učestvovali su u prebacivanju zarobljenika, ili ljudskih organa, ali niko od njih nije bio svedok medicinskih zahvata - vađenja organa.

U dokumentu se navodi i da su transport i hirurške intervencije vršeni sa znanjem i/ili uz aktivno učešće oficira OVK srednjeg i višeg ranga OVK kao i lekara sa Kosova i iz inostranstva. Operacije su podržavali ljudi sa vezama sa operativicma albanske tajne policije vlade bivšeg premijera Salija Beriše.

U tajnom dokumentu detaljnije se opisuje lokacija na kojoj se nalazi kuća u kojoj su navodno vađeni organi, a potom navode imena deset žrtava kojima se ne mogu pročitati prezimena i svedočenja izvora.

Francuska televizija podseća da je u to vreme na Kosovu bilo prisutno više desetina hiljada predstavnika UN, OEBS-a i NATO-a, ali da zbog haosa koji je tamo vladao, nisu reagovali na mnogobrojna krivična dela koja su počinili pripadnici OVK.

Dodaje se takođe da su informacije o trgovini ljudskim organima prvi put objavljene 2008. godine u knjizi bivše glavne haške tužiteljke Karle del Ponte za šta UNMIK i ostale međunarodne organizacije nisu pokazale mnogo interesovanja.

Izveštaj Dika Martija, iz decembra 2010. godine, izazvao je mnogo više interesovanja, naglašava Frans 24.

Izvor[uredi]