Sirijska 'balkan ekspres' izbeglica

Izvor: Викиновости
Izbeglice iz Sirije i Iraka
Slika: Ggia.


28. decembar 2015.
Evropska unija -  (Beta) - Dok Evropska unija zasad sporo i s malim uspehom nastoji da uvede zaštitu spoljnih granica i „vruće kontrolne tačke“ kao sito i rešeto za izbeglice iz ratova i migrante koji ne mogu dobiti azil u EU, krijumčari migranata od Sirije i Iraka, pa do Turske i Balkana trljaju ruke jer očekuju na proleće još veći talas pridošlica.

Krijumčari kažu da će svi pokušaji da se međe Evrope brave za migrante samo podići cenu njihovih „usluga“ i kažu da, kako sad stoje stvari, bilo legalni, bilo ilegalni švercerski putevi migranata mogu možda samo biti delom preusmereni, recimo na Albaniju, Bosnu ili Italiju, ali ne i zaustavljeni.

Izveštač španskog lista Mundo sa makedonsko-srpske granice je javio da kilometri autobusa čekaju na prevoz izbeglica i migranata i da oni koji organizuju taj biznis kažu da „nema ništa unosnije od Sirijskog balkan ekspresa“.

Mediji u EU su preneli izjavu kontra-admirala Ervea Bležana, jednog od zapovednika evropske pomorske operacija „Sofija“ za odvraćanje švercerskih plovila sa migrantima u Sredozemlju, koji je obelodanio obaveštajne podatke da je, recimo, uz podmićivanje turskih graničnih vlasti u noći između 9. i 10. decembra samo jedna „tura“ prebacivanja migranata brodom sa turske obale na jedno grčko ostrvo krijumčarima donela zaradu od 380.000 evra.

Krijumčarski cenovnik ide od 2.000 evra po glavi, ako se odabere kopneni put preko Balkana, a vrlo opasan prevoz običnim gumenim čamcem se plaća od 500 do 1.000 evra, dok migranti moraju iz džepova izvaditi i do 3.500 evra ako se ukrcavaju u daleko bezbednije ribarske brodove.

I sam vrhovni komandant NATO-a, general Filip Bredlav, upravo je potvrdio analize Evropske komisije i članica EU da se na proleće očekuje nova još snažnija navala migranata u situaciji kad se uvođenje evropske granične i obalske straže očekuje tek u julu 2016, a samo dve „vruće tačke“ za utvrđivanje ko su izbeglice, a ko su ilegalni migranti su ustanovljene u Grčkoj i Italiji.

Evropski mediji su s vidnom pažnjom objavili istraživanja javnog mnjenja u EU koje pokazuje da je za 45 odsto građana prošle godine ključni problem bio to što u Uniji ima 24 miliona nezaposlenih.

A uoči Božića su 58 odsto žitelja evropske dvadesetosmorice stavili do znanja da ih najviše brine izbeglička kriza, kao posledica ratova na Bliskom istoku kojima se ne vidi kraj, ali i jako lošeg rukovođenja krizom od strane vlada EU i Saveta ministara i Evropske komisije. U komentarima čitalaca i gledalaca medija u EU sad sve više izbija u prvi plan i ocena da je bez plana i kontrole primljen prvi talas od milion imigranata.

Uzdržanost stanovništva prema novom talasu izbeglica raste i u nekim zapadnim članicama Unije, a ne samo u zemljama na istoku Evrope, čiji žitelji i političari kažu da bi navalom migranata došli u pitanje njihov identitet i, posle izlaska iz sovjetskog bloka, ponovo zaokružene istorijske nacionalne osnove.

U komentarima se ukazuje i na primere Australije, Kanade i SAD koje, kako se podvlači, planirano, uz raspoloživu infrastrukturu i fondove, dovode izbeglice koji su potrebni njihovim privredama i društvima, a kad je Evropa u pitanju „tu dolaze svi, jer oni su ti koji biraju Evropu“. A opasno naličje ove mračne medalje je činjenica, kako kazuju izveštaji kontra-admirala Bležana, da je recimo upućivanje migranata u Evropu „postalo prava industrija u Libiji koja predstavlja 30 do 35 odsto bruto domaćeg proizvoda te zemlje“.

Izveštač Munda iz Preševa javlja da tamo kolona autobusa čeka na prevoz izbeglica prema Hrvatskoj i cena je do 70 evra po sedištu, tako da izbeglice, migranti to dočekaju s olakšanjem, ako se zna da su dotle morali da plaćaju u proseku po 1.500 evra po glavi da se preko Turske domognu Grčke i Makedonije.

I posebno, kako su se svi žalili španskom novinaru, zato što su ih dotad pljačkale prave organizovane bande, ali i policajci im otimali novac, pasoše, telefone.

Izvor[uredi]