U Kragujevcu je preminuo glumac Miodrag Mile Marić

Izvor: Викиновости
Najnovije vesti iz Kragujevca
Teatar
Teatar

3. april 2014.

Kragujevac / Srbija (www.joakimvujic.com) U Kragujevcu je u sredu, 02. aprila preminuo glumac Miodrag Mile Marić dugogodišnji član ansambla drame Knjaževsko-srpskog teatra.

Rođen je u Kragujevcu 1925.godine. U kragujevačkoj Gimnaziji Mile završava malu maturu, a rat ga zatiče kao učenika petog razreda. Posle rata pozorište ga sve više privlači. Počinje da igra u „Abrašeševiću” u predstavama Čika Pere Nenkovića, statira u Teatru i u dramskoj sekciji Ekonomske škole. Tu ga, posle izvođenja Čehovljeve jednočinke „Jubilej”, angažuje upravnik Rajko Radojković za stalnog glumca u pozorištu - sa četrnaestim platnim razredom.

U to vreme Ministarstvo je glumce dekretom raspoređivalo po pozorištima širom zemlje i kada je Mija Aleksić prebačen u Beograd, Mile Marić „uskače” umesto njega kao Aleksa Žunjić u „Sumnjivo lice”.

Posle tri sezone, odlazi u Kraljevo, gde je ansambl u osnivanju i tamo za tri sezone tumači zapažene uloge, a zatim jednu sezonu provodi u Nikšiću. Od sezone 1956/57. ponovo se vraća u kragujevački teatar gde ostaje do odlaska u penziju.

Zvanično je u penziju otišao premijerom Mrožekovog komada „Tango”, 1989. godine. To je bila njegova 194. uloga. Ipak, to nije značio prekid „večne ljubavi” između čika Mileta Marića i njegovog Teatra.

-Govorio je da glumac nikada ne ide u penziju. Toga se i pridržavao a cifru do 200 uloga i premijera dostigao je kao veteran igrajući glumačke „medaljone“ u komadima: „1918”, „Bože mili čuda velikoga”, „Hamlet iz Mrduše Donje”, „Iluminacija na selu”, „Šta je to u ljudskom biću, što ga vuče prema piću”...

Za svoj umetnički rad dobio je brojna priznanja, kako u matičnoj kući, tako i na strani među kojima su i nagrade na Susretima „Joakim Vujić“ za uloge: Džambe u „Tamnom vilajetu”, Luke u kultnom komadu našeg Teatra „Na dnu”, kao i specijalna nagrada za scenski govor, takođe na Susretima „Joakim Vujić“.

Dobitnik je i Prstena sa likom Joakima Vujića Knjaževsko-srpskog teatra 2003. godine, od kojeg se nikada nije odvajao.

Izvor[uredi]